Few Are Chosen? Death and Judgment Explained | Fr. Ripperger on the Last Four Things

Ova propovijed bavi se katoličkim naukom o smrti te posebnom i općem sudu, naglašavajući ključnu važnost duhovne pripreme za konačni završetak ovozemaljskog života. Autor upozorava na opasnost suvremene zablude o univerzalnom spasenju i pretpostavke da će Bog u zadnjem trenutku svakome podijeliti milost, bez obzira na to kako je živio. U skladu s predajom svetaca, naglašava se da čovjek umire onako kako je živio te da uobičajeni mortalni grijesi i mlakost znatno otežavaju borbu u času smrti. Sam trenutak smrti trajno fiksira stanje ljudske volje i duše, čime zauvijek prestaje mogućnost stjecanja novih zasluga ili promjene vječne sudbine. Stoga sve što čovjek čini u ovom životu oblikuje stupanj posvećujuće milosti i vrlina koje će nositi u vječnost.

U nastavku se detaljno objašnjava narav pojedinačnog i općeg suda. Neposredno nakon smrti nastupa posebni sud pred Isusom Kristom koji je sama Istina. Pred njim nema skrivanja, opravdavanja niti laži, već se u potpunosti razotkriva točno stanje duše – bilo u stanju milosti ili u stanju grijeha. Duše u milosti odlaze u raj ili u čistilište na potrebno čišćenje, dok duše u smrtnom grijehu zbog vlastitog srama i Božje beskrajne pravednosti same bježe od Božje prisutnosti u pakao. Na općem sudu na kraju vremena, nakon uskrsnuća tijela, sva djela, tajne i zasluge svakog pojedinca bit će javno objavljeni pred cijelim stvorenjem kako bi se u potpunosti proslavile Božja pravednost i milosrđe. Kako bi se vjernici zaštitili od iznenadne i nepripremljene smrti, savjetuje im se redoviti život u milosti, česta ispovijed, razvijanje nevezanosti za materijalno, odanost Blaženoj Djevici Mariji i svetom Mihovilu te prakticiranje pobožnosti devet Prvih petaka radi dobivanja milosti konačnoga pokajanja i ustrajnosti.